Kristina Bišćan hrvatska je keramičarka i umjetnica čiji se rad razvija na jasnom sjecištu arhitekture i keramike. Rođena je u Zagrebu, gdje je 2013. godine diplomirala na Arhitektonskom fakultetu, što je trajno oblikovalo njezin odnos prema prostoru, konstrukciji i volumenu. Arhitektonsko obrazovanje kod nje nije ostalo izdvojeno iskustvo, već se prirodno nastavilo u radu s glinom, materijalom koji omogućuje istovremeno planiranje i prihvaćanje nepredvidivosti procesa.

Iako se od ranih godina izražavala kroz različite kreativne medije, uključujući slikarstvo, izradu nakita i odjeće, s vremenom se njezin interes sve jasnije fokusirao na keramiku. Upravo joj je rad s glinom omogućio neposredan, fizički odnos s materijalom, u kojem se ideja ne zadržava na crtežu ili nacrtu, već se provjerava kroz dodir, težinu i otpor materije.

Sustavnije obrazovanje u području keramike započela je 2013. godine na radionicama u Centru kulture na Peščenici, pod mentorstvom profesorice Ivančice Cvitić Znidarčić. Taj je period bio važan jer je Kristini Bišćan omogućio temeljito upoznavanje osnovnih keramičkih procesa, ali i razvoj radne discipline. Već od 2014. godine njezino se djelovanje širi na javni prostor kroz sudjelovanje na brojnim skupnim izložbama, čime se njezin rad postupno pozicionira unutar suvremene domaće keramičke scene.

Godine 2017. završava verificirani tečaj za Oblikovateljicu predmeta od keramike u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb, pod umjetničkim vodstvom keramičarke Mirjane Rajković. Taj je program dodatno učvrstio njezinu tehničku sigurnost i omogućio joj jasnije razumijevanje odnosa između uporabne i umjetničke keramike. Svoje je znanje potom nadograđivala u Eksperimentalnoj radionici keramike u istoj ustanovi, kao i kroz mentorski rad s keramičarkom Nadicom Eichhorn, gdje se otvara slobodnijem istraživanju materijala i postupaka.

Tehnički razvoj Kristine Bišćan odvijao se postupno i istraživački. U početku radi s glaziranim terakotama i bijelom glinom, no s vremenom se sve odlučnije usmjerava prema raku keramici. Posebno mjesto u njezinu radu zauzima neglazirana keramika, u kojoj površina ostaje otvorena i vidljiva, bez estetskog prikrivanja. U tom kontekstu razvija prepoznatljiv izričaj kroz goli raku (naked raku), tehniku koja naglašava prirodne pukotine, tragove paljenja i neponovljive crteže nastale u samom procesu.

Osim modeliranja rukom, značajan dio njezina rada odnosi se na izradu predmeta na lončarskom kolu. U tom segmentu primjenjuje i složenije završne procese, poput horse raku i feather raku tehnika, koje dodatno naglašavaju nepredvidivost rezultata. Njezino istraživanje materijala ide i korak dalje – sama izrađuje paper clay od raku gline, čime postiže veću slobodu u oblikovanju i mogućnost izrade kompleksnijih, ponekad gotovo konstrukcijskih formi.

Kako bi dodatno produbila razumijevanje volumena i trodimenzionalne forme, pohađala je kiparstvo u Atelieru Dumančić, kao i radionicu modeliranja životinja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ta su iskustva vidljiva u sigurnosti građenja oblika, ali i u ravnoteži između stabilnosti i krhkosti, što je osobito važno u radu s raku tehnikom.

Od 2018. godine njezino je djelovanje objedinjeno pod imenom CeramicArh, brendom koji već samim nazivom jasno upućuje na spoj arhitektonske struke i rada s glinom. CeramicArh se temelji na ručnoj izradi keramike tradicionalnim metodama, uz naglasak na raku tehniku kao središnji dio umjetničkog istraživanja. Raku je drevna japanska metoda paljenja keramike koja potječe iz 16. stoljeća, a njezina su osnovna obilježja brzina, nepredvidivost i jedinstvenost svakog predmeta.